Naišao sam, sasvim slučajno, na ovu konstataciju ljetos, dok sam bio u gostima i dokoličario pa sam pretraživao policu za knjige domaćina. Pročitano mi je bilo samorazumljivo jer posvuda vidim “upute” kako da si “uredimo život”. Uistinu, zatrpavani smo instant znanjima za doslovno svaki segment života pa više nemamo gotovo nikakvih vlastitih iskustvenih znanja jer, očito, nije potrebno da ih osobno stječemo. Te upute nam ne olakšavaju samo život, nego i propisuju, vrlo agresivno, kakav naš život treba biti ili, točnije, kako bi trebao izgledati. A opet, barem u tom dokonom trenutku u tom andaluzijskome gradu, pročitano je bilo posve krivo. Ponekad, igrom slučaja, budemo izmješteni iz vlastite rutine. Recimo, u tom gradu isturenom, poput isplaženoga kameleonskog jezika duboko u Atlantik, vjetar barem tijekom dana nije prestajao puhati pa u dva tjedna koliko sam proveo tamo nisam vidio ni jednoga oblaka.